Vesna Dragićević, bibliotekarka i mentorka u SMŠ „Ivan Goran Kovačić“ - Za uspješno mentorstvo važna je dobra saradnja s kolegama

Detalji

Utorak, 11 Avgust 2020 13:08

Projekat „Povećanje mogućnosti obrazovanja za romske učenike i mlade Rome na Zapadnom Balkanu i u Turskoj“ koji finansira Evropska unija a sprovodi se posredstvom Romskog obrazovnog fonda i NVO Mladi Romi, ima nemjerljiv značaj za djecu koja su željna uspjeha i napretka. Znajući da samo znanjem i upornošću mogu doći do zaposlenja, trude se da zgrabe svoju šansu. Da na toj stazi nijesu sami, znaju jer imaju podršku mentora. Ovaj put junakinja naše priče je profesorica sociologijeVesna Dragićević, bibliotekarka i mentorka u SMŠ „Ivan Goran Kovačić“ koja preko naše organizacije pomaže romskim srednjoškolcima. Najveći izazov za Vesnu je upisati đake i osigurati njihov siguran završetak školovanja. Ipak, tri decenije rada u školi garantuju dobar učinak. Sebe svrstava u radnike starog kova, djeci pristupa i kao drug i kao saradnik a često i kao roditelj. Koji je njen recept za uspješno školovanje, saznajte u nastavku.

Po čemu se Vaš posao razlikuje od posla nastavnika, profesora?

DRAGIĆEVIĆ: Moj posao se od nastavnika razlikuje po tome što u jednoj ličnosti morate sažeti i pedagoške savjete, postaviti se kao drug, savjetovati pojedinačno, u zavisnosti da li je momak ili djevojka, jer oni su u pubertetu a pripadaju ranjivoj kategoriji. Za uspješno mentorstvo važna je dobra saradnja s kolegama, jer nam oni ukažu na probleme u nastavi i daju smjernice kako poboljšati uspjeh.

Opišite nam kako protiče jedan radni dan mentora i Vaš rad sa učenicima.

DRAGIĆEVIĆ: Moj radni dan zavisi od mojih obaveza u školi i od smjena u kojima su đaci. Imam učenike u obje smjene. Rad sa srednjoškolcima se u velikoj mjeri razlikuje od rada u osnovnoj školi. Đaci koji pohađaju srednju imaju i praksu, tako da i njihov raspored treba uzeti u obzir. Nekada imamo zajednički čas, jer sam imala učenike iz istog odjeljenja. Prvo i osnovno je voditi računa o redovnom dolasku u školu i odnosu prema profesorima.

Koji su najveći izazovi sa kojima se suočavate?

DRAGIĆEVIĆ: Najveći izazov je upisati učenike u školu i biti uporan da oni školu i završe. Lično sam vodila momka koji je srednju školu završio sa 21 godinom i bila sam vrlo ponosna na naš zajednički uspjeh, naravno i na pomoć uprave škole.

Koje su to predrasude koje postoje od učenika većinske populacije ka RE učenicima?

DRAGIĆEVIĆ: Herceg Novi je specifičan grad. Naši Romi žive u svim djelovima grada,tako da su su te predrasude mnogo manje nego u drugim opštinama.

Kako RE učenici reaguju na vijest da će dobiti mentora?

DRAGIĆEVIĆ: Ja imam pozitivna iskustva. U početku postoji mala nepovjerljivost, ali to se vrlo brzo prevaziđe.

Zašto je mentor važna karika u lancu obrazovanja?

DRAGIĆEVIĆ: Zato što je to invidualan rad, a djeca iz ranjivih grupa se lakše prilagode i povjere jednoj osobi koja po potrebi može riješiti neki lični ili školski problem u saradnji sa školskim psihologom. Na primjer, učenik se mentoru može obratiti u svakom trenutku telefonom ili putem Vajbera. Svi imaju pametne telefone i dobro se snalaze, što se posebno pokazalo kao prednost u doba nastave na daljinu.

Koje su to poteškoće sa kojima se suočavaju RE učenici u procesu obrazovanja i kako mentori pomažu u rješavanju tih problema?

DRAGIĆEVIĆ: Poteškoću predstavlja vrlo loše obrazovanje doneseno iz osnovne škole, premda se i tu nađe izuzetak. Obrazovanje roditelja tj. nemogućnost da im pomognu. Sa nekim učenicima se bukvalno morate izboriti na mišiće i potrošiti zadnji atom snage da bi bilo pomaka u učenju i ponašanju.

Pomažem tako što koristim svoje iskustvo rada u školi 30 godina, a sebe svrstavam u radnike starog kova, djeci pristupam i kao drug i kao saradnik a često i kao roditelj.

Šta je potrebno uraditi da bi se romska djeca bolje uklopila i podstakla na postizanje boljih rezultata?

DRAGIĆEVIĆ: To zavisi od sredine u kojoj žive. Razgovor i savjeti su osnovna sredstva u podsticanju djece da se uklope u školu. Treba spomenuti i benificije - stipendije i dualno obrazovanje kao motivaciju za postizanje boljeg uspjeha.

Intervju sprovela: Milena Čavić - novinarka/saradnica

Prilagodio: Samir Jaha

Tekst je nastao u okviru projekta „Povećanje pristupa i učešća romskih učenika u srednjem obrazovanju i prelasku na tržište rada“

Stavovi izrečeni u ovom tekstu se ni u kom slučaju ne mogu smatrati stavovima NVO Mladi Romi, Romskog obrazovnog fonda i Evropske unije