Milanka Okuka, pedagoškinja i mentorka u Srednjoj stručnoj školi u Baru: Mentorska podrška je vid ispravljanja nejednakosti

Detalji

Utorak, 04 Avgust 2020 12:42

Odgovoran i kompleksan posao mentora, od čije sposobnosti umnogome zavsi dalji obrazovni, ali i životni put učenika romske populacije, za pedagoškinju Milanku Okuku je jedan vidi ispravljanja nejednakosti. U njenom kabinetu u Srednjoj stručnoj školi u Baru nestaju socijalne, kulturne, jezičke, ekonomske barijere, brišu se razlike. Znajući da je razgovor možda i jedina „spona među ljudima“ pedagoškinja iz Bara na kreativan način povezuje sve učenike. Njihove cipele „obuva“ kroz sesije i radionice, pružajući im motivaciju i savjete kako da prebrode bilo koji problem. Uz toplu riječ i osmijeh priznaje da ništa nije nerješivo. Zato je podatak da su svi od deset upisanih romskih učenika završili srednju školu, stigao kao vrijedna nagrada. Sa Milankom smo razgovarali o humanom pozivu koji obavlja, izazovima i predrasudama s kojima se suočava, a zagrebali smo još neke važne teme kada je obrazovanje rosmke djece u pitanju.

Koliko dugo se bavite poslom mentora, o kom broju djece je riječ i kog su uzrasta?

OKUKA: Mentorsku podršku učenicima romske populacije dajem od početka realizacije tehničke inkluzije učenika romske i egipćanske populacije u obrazovni sistem Crne Gore. U pitanju su srednjoškolci i uglavnom su svi bili na trogodišnjim zanimanjima. Dobro je da su svi od njih desetak, redovno završili srednju školu. Angažovanju na poslovima mentora, prethodila je obuka trenera. Posljednjih nekoliko godina, ja, kao i ostali mentori imamo odličnu saradnju sa NVO Mladi Romi, a prethodno i sa Romskim obrazovnim fondom.

Po čemu se Vaš posao razlikuje od posla nastavnika, profesora?

OKUKA: Posao mentora je izuzetno kompleksan i odgovoran. Mentor je fokusiran na podršku i kontinuitet obrazovanja romske djece, uvažavanje različitosti i njegovanje kulturnog identiteta, što je ključno u inkluziji Roma i Romkinja. Konkretno, mentor pomaže učenicima da redovno pohađaju nastavu, da savladaju nastavne sadržaje, motivišemo ih da unaprijede znanja i idu dalje. Naravno, mentor je medijator između učenika i predmetnih nastavnika. Radimo i sa roditeljima, kojima je mnogo lakše da se obrate mentorima, pa ih mi dalje uputimo na nastavnike da uspostave komunikaciju.

U poslu mentora je posebno lijepo kada vidite napredak djece, kad su zadovoljna, prihvaćena, druže se i kada dođu da se pohvale kako je bilo na nekom času.

Opišite nam kako protiče jedan radni dan mentora i Vaš rad sa učenicima.

OKUKA: S obzirom na to da sam pedagog i da sam u svojoj kancelariji, vrata su otvorena svim učenicima, naravno i učenicima romske populacije. Oni su informisani o aktivnostima i njihovoj realizaciji. Obično se radi o individualnim ili grupnim sesijama. Ali, uglavnom je to pozivanje učenika i zajednički dogovor o saradnji, definisanje problema, mogućnosti za rješavanje i slično. Važno je da nema nametanja gotovih rješenja, nema strogih pravila, u fokusu je iniciranje dijaloga i saradnje. Interna profesionalna podrška, dodatni, dopunski časovi, pohađanje praktične nastave kod poslodavaca, neke su od aktivnosti koje su sastavni dio svakodnevnog mentorskog rada.

Koji su najveći izazovi sa kojima se suočavate?

OKUKA: Razumjeti djecu i staviti se u njihove cipele je početni korak. Obezbijediti povoljnu klimu u odjeljenju, uspostaviti dobar kontakt sa učenicima RE populacije, roditeljima, nastavnicima, smanjiti osipanje učenika. Kontinuirano unapređivati rad sa djecom kojima je potrebna dodatna podrška u obrazovanju i vaspitanju.

Koje su to predrasude koje učenici većinske populacije imaju prema RE učenicima?

OKUKA: Osnovna predrasuda je da su drugačiji i to vuče niz nagađanja - da su niskih intelektualnih vještina, da ,,oni to ne mogu, ne znaju“. Senzibilisanje nastavnika i učenika na kulturne i socijalne specifičnosti je ključna podrška pedagoga-mentora.

Zašto je mentor važna karika u lancu obrazovanja?

OKUKA: Mentor je važna karika u lancu obrazovanja, jer je u školi, u toku je svega što se dešava sa učenicima. Mentor je neko ko ih podržava, motiviše, brine o njima kako bi ostali u sistemu obrazovanja, postigli odgovarajući nivo obrazovnih ishoda i kako bi se osjećali dobro i sigurno u tom okruženju.

Koje su to poteškoće sa kojima se suočavaju RE učenici u procesu obrazovanja i kako mentori pomažu u rješavanju tih problema?

OKUKA: Prebacivanje odgovornosti na porodicu i pojedinca može da ima izrazito negativan efekat. Veoma je važno da imamo u vidu da sva djeca nemaju iste početne uslove koji mogu uticati na uspješno obrazovanje, tako da odgovornost za neuspjeh u obrazovanju ne treba tražiti isključivo u djetetu, već pažnju usmjeriti na društveni i obrazovni kontekst. Mentorska podrška je jedan vid ispravljanja nejednakosti početnih uslova na obrazovnom putu i smanjenje socijalne isključenosti pripadnika romske populacije. Životno zadovoljstvo ove populacije generalno doprinosi široj društvenoj korisnosti.

Šta je potrebno uraditi da bi se romska djeca bolje uklopila i podstakla na postizanje boljih rezultata?

OKUKA: Potrebna je podrška u ranom uzrastu, odnosno pripremni predškolski program koji se bazira na ranom učenju, što je važno za dalja obrazovna postignuća, smanjenje siromaštva romskih porodica. Takođe je važna finansijska podrška kroz odgovarajuće projekte. Veći obuhvat romske djece u obrazovnom sistemu, popularisanje zdravih stilova života, smanjivanje nasilja, problema u prosjačenju, su teme kojima se trebamo pozabaviti.

Intervju sprovela: Milena Čavić, novinarka, saradnica NVO Mladi Romi

Tekst prilagodio: Samir Jaha

Tekst je nastao u oviru projekta "Povećanje pristupa i učešća romskih učenika u srednjem obrazovanju i prelasku na tržište rada"

Stavovi izrečeni u ovom tekstu se ni u kom slučaju ne smiju smatrati stvavovima NVO Mladi Romi, Romskog obrazovnog fonda i Evropske unije