Samir Jaha: Položaj Roma i dalje daleko od zadovoljavajućeg [Refleksija]

• 

Detalji

Sreda, 08 april 2015 11:32

Povodom 8. aprila Svjetskog dana Roma, razgovarali smo sa izvršnim direktorom NVO „Mladi Romi“ Samirom Jahom o njegovom viđenju položaja Roma u crnogorskom društvu.

Refleksija: Kako ocjenjujete položaj Roma u crnogorskom društvu, prije svega mladih?

Po mom mišljenju, a vjerujem i mišljenju svih koji se bave ovom problematikom, položaj Roma u Crnoj Gori je i dalje daleko od zadovoljavajućeg. Duboko ukorijenjeno siromaštvo, loši uslovi stanovanja, nezaposlenost, ali i otvorena ili prikrivena diskriminacija problemi su sa kojim se suočava većina romske populacije. I pored velikog broja projekata koji su se na različite načine bavile promocijom i zaštitom prava Roma, i dalje postoji dubok jaz između romskog i ostatka stanovništva u CG, dok je stepen etničke distance i dalje najveći prema ovoj manjinskoj grupi. Neka od skorijih istraživanja govore da skoro svaki drugi građanin Crne Gore ima predrasude prema Romima. Što se tiče mladih Roma i Romkinja, njihov položaj je nešto povoljniji u odnosu na prethodni period. Mnogo je veći broj djece u obrazovnom sistemu, ali je i mnogo veći broj mladih koju shvataju značaj obrazovanja i aktivnog djelovanja u pravcu poboljšanja položaja svoje zajednice. Romski studenti i učenici prilično su aktivni u nevladinim organizacijama i često učestvuju u raznim volonterskim akcijama, što je izuzetno pohvalno. Ipak, njihov najveći problem predstavlja zapošljavanje.

Refleksija: Posljednjih nekoliko godina desile su se brojne promjene u zakonodavstvu u različitim oblastima, međutim to često nije ispraćeno odgovarajućom praksom. Da li je tako i kada su Romi u pitanju?

Zakonodavni okvir u oblasti antidiskriminacije i zaštite prava Roma nije se značajno mijenjao u zadnjih 5 godina. Sa druge strane, na nivou politika, imamo Strategiju za poboljšanje položaja Roma i Egipćana u Crnoj Gori 2012 – 2016, Strategija za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti iz 2007, Strategija za trajno rješavanje pitanja raseljenih i interno raseljenih lica u Crnoj Gori sa posebnim osvrtom na oblast Konik i prateće akcione planove na nacionalnom i lokalnom nivou. Takođe, veoma bitno za pomak u oblasti integracije Roma bilo je učešće Crne Gore u Dekadi inkluzije Roma 2005 – 2015. Ipak, ne može se reći da su svi predviđeni strateški ciljevi i ostvareni. U najvećem broju slučajeva, nedostatak precizno određenih indikatora onemugućio je precizno praćenje napretka u definisanim prioritetima. A tu je i nedostatak finansijskih sredstava za realizaciju predviđenih aktivnosti. Za efikasniju primjenu svih akcionih planova i strateških dokumenata, kao jedno od rješenja vidimo kvalitativno uključivanje romskih predstavnika u sve faze procesa. Naime, pod ovim podrazumijevam, učešće u ranim konsultacijama prije pripeme samog dokumenta, ali i učešće Roma u pisanju, realizaciji i evaluaciji donesenih dokumenata. Ovo naročito imajući u vidu da Romi najbolje poznaju sopstvene potrebe i probleme, koji se moraju imati u vidu pri formulisanju politika.

Refleksija: Koji su to najčešći problemi sa kojima se susrijeće romska manjina?

U prvom redu je tu diskriminacija, koja se javlja svakodnevno i u najrazličitijim oblastima, od obrazovanja do zapošljavanja, ali i neinformisanost pripadnika ove manjine. Međutim, prema nalazima istraživanja koje je nedavno sprovedeno u saradnji sa Koalicijom NVO Romski krug i Humanitarac, sami Romi kao najčešće probleme navode: nezaposlenost, prije svega žena, loše uslove stanovanje, ekstermno siromaštvo, probleme pri obrazovanju, nedostatak ličnih dokumenata, neinformisanost, nedostatak adekvatnih infrastrukturnih objekata, prosjačenje, te društveno-političku isključenost i marginalizaciju.

Refleksija: Koliko su Romi uključeni u društveni život?

Socijalni i obrazovni položaj romske zajednice doprinio je tome da su Romi uglavnom isključeni iz procesa jednake participacije u javnim pitanjima. Ovo je naročito izraženo u sferi političke participacije. Naime, Crna Gora je jedina postkomunistička država u kojoj ne postoji nijedna romska politička partija. Zakonska rješenja sa afirmativnom akcijom (nižom cenzusnom klauzulom), koja su od 1998. uvođena za pojedine etničke grupe, zaobišla su romski narod kao manjinski. Istovremeno, postojeće političke partije skoro da ne tretiraju Rome kao političku zajednicu, ne pokazujući interes za prepoznavanje problema Roma i političko posredovanje u njihovom rješavanju. Ta pasivnost je sa jedne strane posljedica nedovoljne političke senzibilizacije "velikih partija" ali je istovremeno i posljedica neuspostavljenog kontakta sa postojećim političkim činiocima od strane romskih predstavnika i nedostatka vještine za adekvatnu prezentaciju problema. Romska populacija ne poznaje u dovoljnoj mjeri politički sistem, način njegovog funkcionisanja, mogućnosti za uključivanje u njega, načine uticaja i vrste promjena koje se uticajem mogu ostvariti. U tom smislu, neophodno je dalje raditi na jačanju kapaciteta romskih nevladinih organizacija, aktivista, ali i krajnjih korisnika.

Refleksija: Kakva je situacija u oblasti obrazovanja? Koliko ima Roma na fakultatima? Da li postoje prepreke u sticanju visokog obrazovanja, odnosno da li su stvoreni svi uslovi za adekvatan položaj romskih učenika i studenata u obrazovnom sistemu? Šta nedostaje?

Evidentan napredak ostvaren je i u oblasti obrazovne inkluzije Roma. Broj romske djece u vrtićima godinama se povećavao, kao i broj romskih studenata. Prema izvještaju o sprovošenju Strategije u 2014. god, u osnovim školama trenutno imamo 1538 romskih učenika, 69 u srednjim i 17 studenata. Međutim, posmatrajući cjelokupni sistem, moramo istaći da su izostala sistemska rješenja koja se odnose na osiguranje pohađanja obaveznog osnovnog obrazovanja i sprječavanje napuštanja školovanja naročito od strane djevojčica. Takođe, obrazovni rezultati romskih učenika i dalje su veoma niski, naročito među interno raseljenim licima. U tom smislu, ono što bi bila preporuka za naredni period jeste nastaviti sa ulaganjem napora baš u ovoj oblasti, i prije svega, u potpunosti integrisati sistem romskih medijatora i asistenata u osnovnom obrazovanju, kao i sistem mentorstva za studente. NVO Mladi Romi se može pohvaliti rezultatima ostvarenim na tom planu, kroz projekat „Obrazovanjem do integracije“ koji se od 2013. sprovodi u Herceg Novom u saradnji sa Misijom OEBS-a. Kroz ovaj projekat, angažovani su asistenti i organizovane radionice za romsku djecu sa ciljem pružanja podrške njihovom što kvalitetnijem obrazovanju. Što se tiče visokog obrazovanja, pohvalna je praksa Vlade da stipendira romske srednjoškolce i studente i tako ih motiviše da nastave svoje školovanje.

Refleksija: Posebno pitanje koje je često prisutno, ali i nerazumijevanje dubine problema prosjačenja. Što nam možete reći o tom problemu? Kako se boriti protiv toga?

Prosjačenje je gotovo u potpunosti pojava koja karakteriše samo romsku zajednicu i to u najvećem procentu djecu iz ove zajednice, a posljedice koje prosjačenje sa sobom nosi su osim psihičkih i fizičkih poremećaja to što ovu djecu lišava mogućnosti obrazovanja. Tolerisanjem i ignorisanjem ove pojave samo se reprodukuje već postojeće siromaštvo romske zajednice. Problem prosjačenja jako je osjetljivo pitanje, i zahtijeva koordinisanu i posvećenu akciju svih bitnih aktera, MUP-a, centara za socijalni rad i nevladinih i međunarodnih organizacija, ali i roditelja ove djece. Crna Gore je u nekoliko navrata sprovodila akcije za suzbijanje prosjačenja. Naše preporuke u tom pravcu jesu:

• stvoriti mobilnije profesionalne timove za kontinuirani terenski rad, uočavanje problema i animaciju roditelja s ciljem sklanjanja djece sa ulice, te integraciju djece i njihovih porodica u sistem;
• obezbijediti obrazovanje sve djece i roditelja o svim vidovima njihovih prava i obaveza, te pružanje i materijalne pomoći djetetu i njegovoj porodici, u zavisnosti od njihovih potreba i uslova;
• otvoriti krizne i dnevne centre gdje god su oni potrebni, ali ih tretirati kao privremena rješenja koje treba da budu postepeno zamijenjena stalnim rješenjima u smislu potpune inkluzije porodice i djeteta;
• preduzeti sve moguće mjere u cilju evidencije sve djece, što zahtijeva intersektorsku i regionalnu saradnju, kao i 
• senzibilirati i obrazovati javnost o štetnim posljedicama dječijeg prosjačenja.

Refleksija: Koliko je problem maloljetničkih prisilnih brakova zastupljen među romskom populacijom? Često među narodom možemo čuti stav da se radi o tradicji i da se tu ne treba miješati, kakav je vaš odgovor na takve stavove?

Po mom mišljenju, ugovoreni brakovi u savremenoj romskoj zajednici predstavljaju rijetkost. Kada su u pitanju maloljetnički brakovi, zaista se ne može reći da oni ne postoje, ali treba da pazimo da ne upadnemo u zamku generalizovanja. Par izdvojenih slučajava ne možemo i ne smijemo posmatrati kao nešto opšte i prihvatljivo. Maloljetnički brakovi jesu problem, ali veoma često se ta pojava prenaglašava u javnosti, čime se stvaraju zabluda i predrasude o samoj romskoj zajednici. Sam termin „prisilni brak“ je pogrešan, jer smatram da oni ne postoje u romskoj zajednici. Sa druge strane, postoje ugovoreni brakovi, kojih je takođe sve manje, što opet treba posmatrati u kontekstu razvoja jedne zajednice. Ugovaranje brakova bilo je karakteristično za sve narode na ovim prostorima, ne samo za Rome. Obrazovanjem i emancipacijom stanovništa, ta pojava je iskorijenjena, stoga vjerujem da će tako biti i u romskoj zajednici i to veoma brzo.

Refleksija: Poruka za kraj

Za suštinsko unaprjeđenje položaja Roma neophodno je da sami Romi budu uključeni. Pod tim podrazumjevam da sve institucije ili organizacije koje se bave integracijom Roma moraju imati zaposlene ili angažovane pripadnike romske zajednice. Poštovanje principa ustanovljenog na početku Dekade Roma „Ništa za Rome bez Roma“ bi moralo biti u potpunosti primijenjeno.